Gospodin Gubina pozvao je učenike na potrebu zahvale za hranu koju svakodnevno blaguju, ali i potrebu dostojanstvenog ponašanja prema istoj kao i odgovornosti svakoga od nas za čovjeka u potrebi. Nadalje je pozvao na potrebu iskazivanja ljubavi roditeljima, braći i sestrama i svakom čovjeku, ne čekajući drugoga da učini prvi korak nego da još danas svatko od nas preuzme inicijativu i iskaže ljubav jer sutra možda nećemo imati priliku. Govoreći o nasilju, čovjek nad kojim je izvršeno psihičko, fizičko i verbalno nasilje, poziva na potrebu promišljanja o načinima i posljedicama koje nanošenje uvreda u svakodnevnom životu ostavlja, makar se neke činile i bezazlenima. Konstatirao je kako život nije lak, no na nama je odluka hoćemo li bježati, opirati se svojim životnim križevima i biti nasilni ili ćemo svoj križ uzeti i strpljivo nositi. U odlomku o žrtvovanju, gospodin Gubina je istaknuo primjere članova svoje obitelji koji su podmetali svoja leđa kako bi najmilije poštedjeli muke. Iako je pretrpio veliku nepravdu, Bogu zahvaljuje što ne mrzi, ne osuđuje i ne generalizira. Poziva učenike da ne dopuste mržnji da uđe u njihova srca te da ne dijele ljude po nacionalnom i vjerskom opredjeljenju, po boji koži i sličnim kriterijima nego jedina podjela neka bude na dobro i zlo.

   Pred nama je stajao čovjek na čijim leđima je breme života. Mogao je krenuti putem osvete, mržnje i tražiti utjehu u ovisnostima. No taj čovjek danas stoji uspravno i srca ispunjenog ljubavlju, praštanjem i željom za pomaganjem čovjeku u potrebi te kao takav biva svijetli primjer svakom čovjeku, napose mladima koji u svojem odrastanju i sazrijevanju traže uzore. Zahvaljujemo gospodinu Marijanu Gubini, svim učenicima i kolegama koji su nazočili ovom hvalevrijednom programu i predavanju u nadi da su ih neke riječi i još više primjer gospodina Marijana Gubine potaknuli na promišljanje i ohrabrili za vlastite životne teškoće.

Sanja Kopunović Legetin, vjeroučiteljica